- Autor: Miroslav Lazanski

Čitam redovno zagrebački list „7 Dnevno”, novine koje kritikuju skoro svaku vlast u Hrvatskoj, napadaju i HDZ, prozivaju domaće tajkune i lopove svih vrsta, prozivaju sve bivše i sadašnje pripadnike Udbe. Imaju dosta ekstremno desničarskih tekstova, pljuju po Srbima i Jugoslovenima, JNA i SFRJ, pljuju po Titu, veličaju ustaše i Antu Pavelića, pišu da je Jasenovac bio „kamp za izbjeglice”, udaraju po Amerikancima, ali Ruse, rusku spoljnu politiku i rusku vojnu moć hvale iz broja u broj na sva usta.
Što bi rekli stari Zagrepčani „za ne vjerovati”, ili kumice na Dolcu: „Gospica, gospica kaj bu Rusi došli?” Ili je to samo relikt stare Pavelićeve teze „da je bolja i crvena, nezavisna, Hrvatska, nego Hrvatska u Jugoslaviji”. Moje kolege iz Zagreba mi kažu. „Šta se čudiš, pa to ti je list Udbe.” Priznajem, nisam znao da Udba u Hrvatskoj i dalje postoji. Udba, naša sudba...
Ipak, i dalje me kopka ta naklonost Hrvata prema Rusima, uostalom to pokazuju i najnovije ankete u Hrvatskoj, dok je elita zvanično strogo prozapadna. U obavještajnom kontekstu, Zagreb je za Ruse uvijek bio važniji od Beograda, jer eto Srbi prirodno vole Ruse, a za ljubav Hrvata treba se izboriti. A tu ljubav ilustruje jedna istinita priča.
Kapetan fregate Zlatko Jazbinšek, iz matične vojne pošte 1122-6 Beograd, bio je u novembru 1990. godine vojni izaslanik Jugoslavije u Londonu, a kapetan prve klase Drago Markanović, iz iste vojne pošte, njegov je pomoćnik. Obojica su Hrvati, članovi SKJ, odlični oficiri, dobri vojni obavještajci. U ambasadi SFRJ u Londonu čitaju svu moguću našu i britansku štampu. Zabrinuti su, na prvim parlamentarnim izborima u maju u Hrvatskoj su pobijedili HDZ i Franjo Tuđman. Ipak, Jazbinšek i Markanović nijesu sigurni da će to tako i da ostane. Na koju stranu da se opredijele i kako da u Londonu uspostave kontakt sa „pravom” stranom?
Kapetan fregate Jazbinšek odlučuje se za samostalan i centrali u Beogradu neprijavljen kontakt sa Sovjetima, pretpostavljajući da njihov Generalni konzulat u Bosanskoj ulici u Zagrebu ima i najbolje procjene političkih događaja u Hrvatskoj. U pismu, koje je ubacio u kućni poštanski sandučić savjetnika sovjetske ambasade Pavela Besmertnika, inače generala KGB-a koji je iz Vašingtona došao na nekoliko mjeseci rekreativnog rada u London, Jazbinšek je predložio sistem komunikacije koji bi trebalo da ga zaštiti od radoznalih očiju i ušiju britanske službe MI-5. Kao dokaz svoje ozbiljnosti ponudio je u sledećim kontaktima detalje o gospođici Juliji Šarp, agentu britanske tajne službe MI-6 tada na radu u britanskom konzulatu u Kazahstanu.
Jugoslovenski vojni izaslanik napisao je generalu KGB-a da će u muškom toaletu na prvom spratu bioskopa „Akademi”, u Oksford stritu, u kanisteru zalijepljenom ispod vodokotlića, pronaći mikrofilm sa pitanjima za Sovjete, ali i njegovom procjenom situacije. Ako general KGB prihvati kontakt, mora to i da pokaže tako što će na vrh desnog kandelabra na izlazu iz metro stanice sa perona 3 i 4 linije Pikadili da zabode rajsnedlu bilo koje boje.
Kada Jazbinšek ugleda rajsnedlu, on će ostaviti svoj mikrofilm u toaletu bioskopa „Akademi” i javiće sovjetskom obavještajcu novim znakom da je ostavio film: zalijepiće plavu lepljivu traku na žici koja povezuje slušalicu sa telefonom u prvoj javnoj telefonskoj govornici u Ulici Adam i Eva. To će značiti da će mikrofilm biti ostavljen ispod vodokotlića prvog sledećeg ponedjeljka između 12 i 15 sati. Ako ga niko tada ne preuzme, biće odnesen posle 16 časova istog dana.
Jazbinšek je sledećeg dana posmatrao vrh kandelabra na izlazu iz metroa na trgu Pikadili, ali nije bilo rajsnedle. Zaključio je da Sovjeti oklijevaju, pa se odlučio na drugo pismo u poštanskom sandučiću sovjetskog obavještajca. Sada je predložio da „mrtvi sandučić” bude na pješačkoj stazi koja ide uz Ulicu Horsenden lajn u Grinfordu – tačno mjesto bilo je postolje jednog stuba za svjetiljku. U pismu je dodao da gospođica Julija Šarp, koja ima 28 godina i diplomirala je linvistiku na Oksfordu, a kurs ruskog jezika završila u Voronježu, upravo proučava koliko nuklearnih bojevih glava Moskva još kontroliše u Kazahstanu.
Jazbinšek je predložio, da ako Sovjeti prihvataju ponudu, onda bi uz svjetiljku, na pločniku, trebalo da se nađe zelena limenka piva „karlsberg”, u kojoj bi se nalazio mikrofilm. Rus će potvrditi da sve to shvata ozbiljno tako što će svoj auto parkirati sledećeg dana u 12 sati na sjevernoj strani trga Hanover.
Ni na ovu ponudu Rus nije odgovorio, pa je Jazbinšek i treći put ostavio pismo u kućnom poštanskom sandučiću sovjetskog diplomate. Predložio je novi sistem signala, prvo telefonski poziv u prvi sledeći petak ujutro u 8.05, iz javne govornice sa lozinkom koja glasi: „Kada će Moskovski balet gostovati u Londonu?”
Tog dana u označeno vrijeme Jazbinšek je zvao, ali niko nije odgovorio na telefonski poziv. Sovjeti su mislili da ih to MI-5 provocira, ili da imaju posla sa ludacima. Sedmog avgusta 1991. jugoslovenski vojni izaslanik u Londonu, kapetan fregate Zlatko Jazbinšek i njegov pomoćnik Drago Markanović napuštaju ambasadu SFRJ i nestaju u nepoznatom pravcu uzevši iz kase u ambasadi oko 50.000 funti, a iz službenih stanova sav inventar. U kasi su ostavili poruku: „Pažljivo prisluškujemo kako nas prisluškujete da vas prisluškujemo!”
wwwpolitika.rs